Te probleme s kvalitetom zraka su jedan od razloga zašto smo počeli razmišljati o tome kako bismo mogli pretvoriti stvari koje ljudi koriste svakodnevno – drveće, ostatak poljoprivredne štete i da, čak i smeće – u izvor energije. Koristeći postupak nazvan gasifikacija, to možemo učiniti i još je neverovatnije. Syngas je plinska forma pretvorena iz čvrstog materijala – što čini gasifikaciju ključnom u mnogim procesima. Može se koristiti kao gorivo za poganjanje stvari poput proizvodnje električne energije, grijanja kuća i proizvodnje različitih kemičkih tvari koje koristimo u našim dnevnim životima.
Proces gazifikacije počinje s zagrijavanjem čvrstog materijala u komori koja je izrađena posebno za obradu plinova i naziva se Gazifikator. Ova kutija sadrži samo minimalnu količinu kisika. Ovaj postupak dijeli materijal na brojne plinove zagrijavanjem. Plinovi poput ugljičnog monoksida, vodika i metana. Emitirani plinovi zatim prikupljaju se i koriste kao potencijalni izvor goriva. Promjenom temperature i količine zraka prisutnog, mogu se proizvesti različiti vrsti plinova što je vrlo korisno za različite svrhe.
Kao što možete zamisliti, gazifikacija ima niz prednosti koje čine da je to najbolji način za stvaranje čiste obnovljive i održive energije. Još jedan glavni predak je taj što ima potencijal da obradi različite materijale koji bi inače bili upućeni u smetnjaku. Posebno se omet rješetni štapi i poljoprivredne otkaznice poput praha mogu izgorjeti u procesu. To je važno zato što gazifikacija ne samo što stvara energiju, već i sprečava nas od bacanja smeća. Ako smo u stanju koristiti ove materijale, onda će naša potreba za neobnovljivim gorivima poput uglja ili nafte (koja također mogu uzrokovati štetu okolišu) moći biti smanjena.
U suštini se događa da toplina topi čvrstu tvari, što zatim razbija hemijske veze koje drže sve zajedno. S malo izuzetaka, ugljen je glavni sastojak većine čvrstih goriva. Ugljen može reagirati s kisikom oko sebe kako bi proizveo dušik ugljičan (CO2) kada se grijee u okruženju bogatom na kisik. U odsutnosti kisika, umjesto toga će se formirati CO (monoksid ugljika). Razlog zašto to radimo jest da prisilimo te tvari da otpuste energiju koju bi normalno iskoristile nakon onoga što se desilo.
Postoji mnogo praktičnih uporaba gasifikacije u industriji. Glavna primjena je unutrašnje likvidiranje otpadnih materijala za generiranje energije. Gradski smeće ili otpad koji izlazi iz različitih industrijskih procesa može se uputi u gasifikator, na primjer. U ovom gasifikatoru, otpad se pretvara u sintetski plin (syngas). Taj syngas se može sagoreti kako bi se proizvela električna energija, topline i čak i kemikalije kao što su ugljenik ili amonijak koji se koriste u mnogim industrijskim procesima.
Gazifikacija također nosi nadu u području biogoriva. Biogoriva su goriva izvedena iz obnovljivih izvora, kao što su drvo, slama ili kukuruz. Gazifikacija može pretvoriti ove materijale u sintetski plin (syngas), koji zatim može biti pretvoren u tekuća biogoriva poput etanola ili dizela. To bi biodizel zatim mogao biti korišten za vožnju vozila kao zamjena za benzin i dizel proizvedene iz prirodnih fosilnih goriva.
To su prednosti, ali postoje i izazovi i ograničenja na koje istraživač mora obratiti pažnju tijekom gazifikacije. Jedan od ključnih problema je da je postavljanje i održavanje sustava za gazifikaciju moglo biti skupo. Gazifikator zahtjeva posebnu opremu, te trening ljudi koji ga pokreću kako bi se sve ispravno izvršilo. To može biti prepreka mnogim tvrtkama i društvenim zajednicama koje planiraju usvajanje ove tehnologije.
Copyright © Qingdao Kexin New Energy Technology Co., Ltd. All Rights Reserved - Blog - Pravilo o privatnosti
EN
